tiara
petak, 14.03.2008.
NASTAVA SEXUALNOG ODGOJA U ŠKOLAMA
Neki dan, gledala sam na televiziji kako je u Zadru jedna privatna škola uvela nastavu sexualnog odgoja. Prvo što ću reći: bravo, bravo, bravo...!
Sami učenici bili su prezadovoljni uvođenjem novog predmeta i što je još važnije, taj predmet ne predaju svećenici ni časne sestre već pravi stručnjaci koji o toj važnoj temi znaju što reći.
Mislim da bi mnoge škole u Hrvatskoj trebale slijediti primijer te, spomenute, privatne škole.
Zasada, samo se vode isprazni razgovori o tome. Analizira se ono što je očito tj. da li je takva nastava poželjna i potrebna svim učenicima u Hrvatskoj, te tko bi takvu nastavu trebao predavati itd.
Pitam se, kakve su dileme u vezi toga? Zbog čega ih uopće ima?! Zar djeca nemaju pravo naučiti o spolnosti od stručnjaka na pravi način?!
Radije ih prepuštamo ulici i pogrešnim informacijama što je zaista nedopustivo!
Pitam se do kada će biti tako, do kada će nam biti važnije sve drugo do istinske brige, pravog znanja i dobrobiti naša djece!
Zaista me mogu takva plitka razmišljanja razljutiti koja nemaju nikakve veze sa znanjem a kamoli s brigom o našoj djeci.
Pozdrav.
subota, 23.02.2008.
Jesu li odrasli pravi uzor djeci i omladini?!
Mi odrasli trebali bi biti primjer djeci i omladini, tako bar kažu a ja se s time slažem. Svi ti neiskusni mladi ljudi trebali bi učiti i naučiti iz naših grešaka ali bojim se da se sve odvija nekako drugačije.
Ponekad se pitam kakav smo mi njima primjer?! Lažemo, svađamo se, mrzimo se, ubijamo se međusobno i još puno toga što sigurno neće pomoći mladim ljudima. Osim toga, zna se često dogoditi da mi odrasli ljudi, bili bi bolji da ponešto naučimo od te dječice koja još nisu okusila stvarni život.
Zbog čega je to tako? Sve se čini nekako okrenuto naglavačke. Što je uzrok tome? Da budem iskrena, ne znam pravog odgovora na takva i slična pitanja. Mogu samo nagađati kao i svi ostali a bilo bi tako dobro da znamo, da smo svjesni svega toga jer nas mladi ljudi trebaju. Ne kaže se bez veze da na mladima svijet ostaje.
No, kakav će to biti svijet ako smo mi odrasli njima uzor?! Možda upravo zbog toga svijet je sve explozivniji i negativniji. Ljudi srljaju u sve veću propast a čude se što im je takva omladina. Ipak smo mi njima uzor, zar ne?
Naravno, nije sve baš tako negativno. Svijet je ipak još lijep i vrijedan življenja ali do kada? Kad ćemo postati svjesni naših grešaka i napokon učiniti nešto što će pozitivno zaokrenuti tu životnu zavrzlamu, pa je u konačnici i rješiti?!
Možda će se nekome činiti da sam pesimistična osoba ali to bi bila velika laž jer ja sam zapravo veliki optimista. No, ponekad postanem svjesna realnosti i tada si postavljam takva, gore navedena, pitanja.
Upravo zbog toga što sam u biti optimista i dalje ne gubim nadu već se nadam da će u budućnosti biti bolje.
Pozdrav.
četvrtak, 14.02.2008.
ETO I MENE
Ovo mi je prvi post na ovom blogu kojeg sam otvorila zbog svoje drage i cakane učenice Dorotee.
Kasnije ću ukrasiti blog i učiniti ga što ljepšim.
Pozdrav svima ali najviše Dorotei. 
P.S.: Zapamtite da jedan pošten komentar vrijedi više od stotinu kommova.
